Popisi 'izdajnika' i 'KOS-ovaca' u Slobodnom tjedniku

Poznata i kao: hajke ST-a · popisi Slobodnog tjednika · medijski zločini ST-a

Bez postupka status potvrđen 2026-08-29 · Nacionalna razina · sporne radnje: 1991–1993

Sažetak

Slobodni tjednik (ST), prvi hrvatski tabloid (pokrenut u veljači 1990.) u vlasništvu i pod uredništvom Marinka Božića, tijekom 1991. sustavno je objavljivao popise navodnih "KOS-ovaca", "četnika", "snajperista" i "unutarnjih neprijatelja" — s imenima, adresama i telefonskim brojevima najmanje 200 građana, pretežno Srba — koje je dobivao iz vojno-obavještajnih i policijskih izvora. Objave su izravno proizvodile ulične napade, prijetnje, otkaze i maltretiranje prozvanih (i od sugrađana i od policije i vojske), a u najtežim slučajevima i smrti: dvojica sa sisačkog popisa "suradnika KOS-a" ubijena su u kolovozu 1991., a otac osječkog potpukovnika prozvanog na popisu počinio je samoubojstvo. Za hajke nitko nikada nije kazneno ni građanski odgovarao; list se ugasio 1993., a Božić je umro u prosincu iste godine.

Akteri (3)

ImeFunkcijaStrankaIshodKazna / napomena
Marinko Božić vlasnik, osnivač i glavni urednik Slobodnog tjednika — bez postupka —
Robert Pauletić zamjenik glavnog urednika ST-a (od 20.4.1991.), glavni urednik (1.8.–26.9.1991.); (su)uredio 35 brojeva u razdoblju objave popisa — bez postupka —
neidentificirani vojno-obavještajni i policijski izvori popisa dostavljali ST-u imena, adrese i telefone 'KOS-ovaca' i 'unutarnjih neprijatelja' — bez postupka —

Pravne osobe: Slobodni tjednik (ST) — ugašen 1993.

Kronologija

  1. 1990-02 Marinko Božić pokreće Slobodni tjednik, prvi hrvatski tabloid, poznat po manipulacijama, izmišljotinama i fotomontažama "pseudoistraživačkog" novinarstva. izvor
  2. 1991 (kroz godinu) ST objavljuje seriju popisa i huškačkih tekstova: "KOS nadzire škole u Rijeci", "Zagreb sije strah od snajpera", "Srpski otrov u osječkoj vodi" i dr.; ukupno su objavljeni osobni podaci (imena, adrese, telefoni) najmanje 200 građana, ponajviše srpske nacionalnosti, ali i drugih manjina te Hrvata. izvor
  3. 1991-06 (kraj mjeseca) ST objavljuje imena 16 navodnih suradnika KOS-a u Sisku. izvor
  4. 1991-08 (kraj mjeseca) dvojica prozvanih sa sisačkog popisa, Jovo Crnobrnja i Dragan Rajšić, ubijeni su u valu ubojstava u Sisku; prema svjedočenjima, Rajšić (umirovljenik) nestao je u šetnji. izvor
  5. 1991-09 ST objavljuje popis "osječkih KOS-ovaca" s navodnim zlodjelima; oca prozvanog potpukovnika S. V. susjedi nakon objave verbalno progone i dvanaest dana kasnije on si oduzima život. izvor
  6. 1991-09 ST objavljuje izmišljenu priču o atentatu na Branimira Glavaša, u kojoj je ubijeni civil lažno prikazan kao "četnički terorist". izvor
  7. 1991-10-17 u broju 82 ST objavljuje tekst "Pucati na špijune bez zaustavljanja!" potpisan izmišljenim imenom "Jovan Kubura", kojim se opravdava ubojstvo četveročlane televizijske ekipe iz Šapca (Zoran Amidžić, Bora Petrović, Dejan Milićević, Sretan Ilić), ubijene 9.10.1991. na Baniji — zločin za koji nitko nije odgovarao; ST je sustavno koristio i druge lažne potpise ("Milorad Besaković", "Tomislav Tardeli"). izvor
  8. 1991-11 ST objavljuje transkript telefonskih razgovora Tuđman–Dedaković o uskraćenoj pomoći Vukovaru; vlast zapljenjuje/zabranjuje broj (vidi zasebnu aferu "Slučaj Dedaković"). izvor
  9. 1993 ST se gasi (pad naklade, ekonomske teškoće); Marinko Božić umire 16.12.1993. izvor
  10. 2016-06 retrospektivni tekstovi (Novosti: "Otac mi se ubio zbog hajke ST-a"; Lupiga o ulozi Roberta Pauletića) rekonstruiraju hajke i utvrđuju da nitko nikad nije odgovarao niti se ispričao. izvor

Pravosudni epilog

Sudskog epiloga nema i nikad ga nije bilo. Ni Marinko Božić (umro 1993.), ni urednici i novinari koji su popise objavljivali, ni vojno-obavještajni i policijski izvori koji su podatke dostavljali nisu nikada bili predmet kaznenog postupka — ni za poticanje na nasilje i mržnju, ni u vezi s ubojstvima prozvanih (Crnobrnja i Rajšić u Sisku, kolovoz 1991.), koja su i sama ostala nekažnjena. Nije pronađen ni podatak o uspješnim građanskim tužbama žrtava ili obitelji protiv lista, urednika ili države.

Retrospektivno, hajke ST-a dokumentirane su u novinarskim i akademskim obradama kao primjer "medijskih zločina" ranih devedesetih; dio protagonista (npr. Robert Pauletić) nastavio je javne karijere bez isprike prozvanima.

Oduzimanje imovine

Nije primjenjivo.

Služenje kazne

Nije primjenjivo — nitko nikad nije ni optužen.

Političke posljedice

Nikakve institucionalne: država nije reagirala na objave, a prozvane su uz građane maltretirali i policija i vojska. ST je propao tek tržišno (1993., uz smrt vlasnika Božića 16.12.1993.). Dio novinara ST-a nastavio je ugledne karijere u hrvatskim medijima; afera je ostala paradigma sprege tajnih službi i huškačkog novinarstva te predmet retrospektivnih obrada (Novosti, Lupiga, UNS) bez ikakve formalne odgovornosti.

Povezane afere

Izvori (6)

Službeni dokumenti

  • Nema DORH/USKOK priopćenja ni presuda — postupci nikad nisu pokrenuti.