Afera Salonit

Tvornica cementa i azbestnih proizvoda Salonit u Vranjiću kraj Splita propala je usporedno s optužbama za opsežan gospodarski kriminal protiv njezina većinskog vlasnika Joze Ćurkovića. Ćurković je 2004., saznavši za skoru optužnicu, pobjegao u rodnu Bosnu i Hercegovinu, čije državljanstvo posjeduje, i otad je izvan dosega hrvatskog pravosuđa — jedan je od najdugovječnijih hrvatskih bjegunaca. Protiv njega i desetak suoptuženika (uključujući sestre i poslovne partnere) vodilo se više, djelomično paralelnih kaznenih postupaka zbog štete koja je u optužnicama procjenjivana na oko 100 milijuna kuna; Županijski sud u Splitu ga je u prosincu 2022. u odsutnosti nepravomoćno osudio na tri godine zatvora, no Visoki kazneni sud RH je 2024. tu presudu ukinuo i naložio ponovljeno suđenje. Tvornica je zatvorena 2008., azbestno onečišćenje Vranjića nikad nije sanirano, a do 2025. od bolesti povezanih s azbestom umrlo je oko 400 stanovnika, dok obitelj Ćurković i dalje iznajmljuje tvorničke hale.

Slučaj Salonit zapravo obuhvaća najmanje dva odvojena (ili djelomično preklapajuća — izvori nisu posve usklađeni) kaznena postupka protiv Joze Ćurkovića i desetak suoptuženika, koji se vode pred sudovima u Splitu gotovo dva desetljeća:

1. Glavni predmet (Županijski sud u Splitu, ~100 mil. kn štete iz optužnice) — Ćurković, njegove sestre Anica Ćurković i Mira Kotarac, direktor Novog Salonita Miro Stolić, direktor Fizosa Damir Gabelica, Frano Marijić i drugi (ukupno 12 suoptuženika uz Ćurkovića) optuženi su za zlouporabu povjerenja, poticanje na to djelo i zlouporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju. Ćurković je suđen u odsutnosti. Prvostupanjskom presudom od 20.12.2022. sudac Zoran Kežić osudio je Ćurkovića na 3 g. bezuvjetnog zatvora (uz utvrđenu stvarnu štetu "znatno manju od milijun kuna", dakle daleko ispod izvorno optuženih ~100 mil. kn), Marijića i Gabelicu na uvjetne kazne, dok su sestre, Stolić i ostali oslobođeni. Visoki kazneni sud RH je 22.10.2024. — nakon gotovo dvogodišnjeg odlučivanja o žalbi — presudu ukinuo i predmet vratio na ponovljeno suđenje. Trenutačni status ponovljenog suđenja nije objavljen (provjereno srpanj 2026., ciljana pretraga nije pronašla izvore nakon listopada 2024.).
2. Odvojeni/stariji predmet (Općinski sud u Splitu, ~20 mil. kn štete) — optužnica podignuta 2004., izmijenjena 2015., odnosi se na navodno nezakonito poslovanje od ožujka 1998. do siječnja 2000. Ćurković i suoptuženici (prema jednom izvoru: Ivan Jukić i Frano Marijić) nepravomoćno su oslobođeni u prosincu 2021., malo prije isteka zastare (kraj siječnja 2022.). Sutkinja Magda Davidović Glumac oslonila se na nalaz vještaka koji je zaključio da zapisnik Financijske policije nije valjan dokaz, uz nedostatak drugih dokaza.

Ćurković nikad nije uhićen ni izručen: od 2004. boravi u BiH, čije državljanstvo posjeduje, a BiH — prema vlastitom ustavu i praksi (spominje se i odbijeno izručenje njega i osobe prezimena Vrbat) — ne izručuje svoje državljane. U BiH je razvio turistički posjed (eko-selo s konjičkim klubom kraj Buškog jezera) i predstavlja se kao lokalni dobrotvor. Nema potvrde o oduzimanju imovinske koristi ili naknadi štete oštećenima. Usporedno s kaznenim postupkom, tvornica je 2008. zatvorena, a azbestno onečišćenje Vranjića ostalo je trajni javnozdravstveni problem: prema stanju iz listopada 2025., oko 400 ljudi umrlo je od bolesti povezanih s azbestom, a sanacija samog tvorničkog kompleksa (za razliku od obližnje plaže Kosice, gdje sanaciju od 7,5 mil. EUR provodi državni Fond za zaštitu okoliša) ostaje neriješena obveza (bivšeg) vlasnika.

Sudbina novca. Ni u jednom od dva kaznena postupka nije pravomoćno izrečeno oduzimanje imovinske koristi niti je potvrđena ikakva stvarna naplata štete u korist proračuna ili oštećenika. Štoviše, put naplate za samu stečajnu masu Salonita dodatno je zatvoren: prema optužnici DORH-a iz siječnja 2018., bivši stečajni upravitelj Salonita Ante Ramadan tereti se da je bez odobrenja stečajnog suca i skupštine vjerovnika u cijelosti povukao imovinskopravni zahtjev stečajne mase Salonita od 156 mil. kn (≈20,7 mil. EUR) prema Ćurkoviću u ovom kaznenom postupku, te da je, angažiravši odvjetnicu kojoj je naložio potpunu pasivnost u parnici, omogućio da poslovni partner Fizos protiv Salonita pravomoćno naplati tražbinu od 48,6 mil. kn (≈6,45 mil. EUR) — dakle da je novac tekao iz stečajne mase, a ne u nju. Ishod tog (odvojenog) kaznenog postupka protiv Ramadana nije potvrđen u ovoj istraživačkoj sesiji. Neovisno o kaznenim postupcima, stečajna masa Salonita bila je i inače gotovo bezvrijedna (procijenjena imovina ~4,7 mil. kn nasuprot obvezama od ~13,5 mil. kn), zbog čega je Hrvatski sabor posebnim zakonom o obeštećenju radnika osigurao izravnu državnu isplatu bivšim radnicima Salonita — to je odvojen mehanizam (naknada radnicima iz državnog proračuna), a ne naplata od počinitelja kaznenog djela. Ishod postupka protiv Ramadana i eventualna mogućnost obnove imovinskopravnog zahtjeva nisu objavljeni (provjereno srpanj 2026.).