Afera skrivanja Ante Gotovine (mreža pomagača)

Poznata i kao: slučaj Gotovina · rat tajnih službi 2004 · blokada pregovora s EU zbog Gotovine

Bez postupka status potvrđen 2012-11-16 · Nacionalna razina · sporne radnje: 2001–2005

u Hrvatskoj nikad nije pokrenut kazneni postupak protiv bilo koje osobe za 'skrivanje'/pomaganje Gotovini; ishod za samog Gotovinu (ICTY) prikazan je po osobi gore

Sažetak

Nakon što je Haški sud (ICTY) 2001. podigao optužnicu protiv umirovljenog generala Ante Gotovine za zločine počinjene tijekom i nakon operacije "Oluja" (1995.), Gotovina je nestao i ostao u bijegu gotovo četiri i pol godine. Glavna tužiteljica ICTY-ja Carla Del Ponte javno je optuživala hrvatske vlasti, dijelove obavještajnih/vojnih struktura, pa i katoličko svećenstvo, da ga svjesno skrivaju, a Europska unija je 16. ožujka 2005. — dan prije najavljenog datuma — odgodila početak pristupnih pregovora s Hrvatskom zbog ocjene da suradnja s ICTY-jem "nije ni pravodobna ni dostatna". Pregovori su ipak otvoreni 3. listopada 2005., dva mjeseca prije nego što je Gotovina 7. prosinca 2005. uhićen na Tenerifima (Španjolska) pod lažnim identitetom. U Hrvatskoj nikada nije pokrenut kazneni postupak protiv bilo koje konkretne osobe zbog pomaganja Gotovini u bijegu; sam Gotovina je pred ICTY-jem 2011. prvostupanjski osuđen na 24 godine zatvora, da bi žalbeno vijeće 16. studenoga 2012. tu presudu ukinulo i pravomoćno ga oslobodilo svih točaka optužnice.

Akteri (6)

ImeFunkcijaStrankaIshodKazna / napomena
Ante Gotovina general Hrvatske vojske, zapovjednik Zbornog područja Split u operaciji 'Oluja' (1995.); od 2001. optuženik ICTY-ja u bijegu oslobođen Optužnica ICTY podignuta/objavljena 2001. (prema dostupnim izvorima priopćena 26.7.2001.;
Franjo Turek ravnatelj Protuobavještajne agencije (POA), do 15.3.2004. bez postupka Nije pronađen izvor koji bi potvrdio da je Turek osobno bio optužen ili osumnjičen za skrivanje/pomaganje Gotovini. Prema dostupnim izvorima (v. i „Afera Puljiz (POA i praćenje novinarke)”) Turek je, obrnuto, PRIJE vlastite smjene tvrdio da postoji 'urotnička skupina' (navodno dio novinara u koordinaciji s britanskim MI6) koja širi dezinformacije o Gotovini i politički ga ruši; sam je smijenjen 15.3.2004. odlukom predsjednika Mesića i premijera Sanadera.
Ivo Sanader predsjednik Vlade RH HDZ bez postupka Politička odgovornost (pritisak EU na njegovu Vladu da osigura 'punu suradnju' s ICTY-jem), bez kaznenog postupka vezano uz ovu aferu.
Carla Del Ponte glavna tužiteljica ICTY-ja bez postupka Nije bila predmet postupka — bila je akterica koja je iznosila optužbe. Javno je tvrdila (izvještaji UN Vijeću sigurnosti 2004.-2005.) da Hrvatska ne surađuje dovoljno u traženju Gotovine; optužila je i Vatikan te katoličko svećenstvo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini da ga skrivaju u samostanima — Hrvatska biskupska konferencija (glasnogovornik Antun Šuljić) to je demantirala.
neimenovani časnici hrvatskih obavještajnih/vojnih struktura (navodna 'mreža pomagača') obavještajne/vojne strukture bez postupka Nikad nisu identificirane niti procesuirane konkretne osobe u Hrvatskoj za kazneno djelo pomaganja bjeguncu/opstrukcije pravde u vezi sa skrivanjem Gotovine.
Philippe Rondot (francuska DGSE) umirovljeni visoki časnik francuske vojne obavještajne službe DGSE bez postupka Djelomično potvrđeno (provjereno srpanj 2026.): nije riječ o javnoj izjavi Rondota iz 2007., nego o njegovim osobnim bilježnicama/dokumentima, zaplijenjenim 2007. tijekom nepovezane francuske sudske istrage (afera 'Clearstream', vezana uz Dominiquea de Villepina/Chiraca) — prema Mediapart (11.3.2011., 'When France protected on-the-run Balkan war lords') te arhivi Nacional.hr ('Gotovinu skrivala francuska vojna tajna služba DGSE'), Rondotove bilješke otkrivaju da je DGSE bila u kontaktu s Gotovinom između 2001. i 2005. i da se skrivao na Korzici i jugoistoku Francuske. Francuske vlasti nisu službeno potvrdile niti procesuirale ovu tvrdnju o zaštiti bjegunca pred međunarodnim sudom.

Kronologija

  1. 2001 ICTY podiže (prema dostupnim izvorima priopćeno 26.7.2001.) optužnicu protiv Ante Gotovine za zločine tijekom i nakon operacije "Oluja"; Gotovina ubrzo odlazi u bijeg. icty.org
  2. 2004 Glavna tužiteljica ICTY-ja Carla Del Ponte u izvještajima Vijeću sigurnosti UN-a ponavljano ocjenjuje da Hrvatska ne poduzima dovoljno da uhiti Gotovinu, otvarajući pitanje jesu li dijelovi hrvatskih službi uključeni u njegovo skrivanje.
  3. 2004-03-15 U sklopu paralelnog "rata tajnih službi" smijenjen je ravnatelj POA-e Franjo Turek, koji je prije toga tvrdio da postoji "urotnička skupina" (navodno dio novinara u koordinaciji s MI6) koja politički zloupotrebljava temu Gotovine. narodne-novine.nn.hr — vidi i Afera Puljiz (POA i praćenje novinarke)
  4. 2004-12-20 Europsko vijeće na sastanku šefova država/vlada određuje 17.3.2005. kao datum početka pristupnih pregovora Hrvatske s EU, uz uvjet pune suradnje s ICTY-jem (prije svega u pronalasku Gotovine). en.wikipedia.org
  5. 2005 (rujan, prema dijelu izvora) Del Ponte javno iznosi ocjenu (prema hrvatskoj Wikipediji) da se Gotovina vjerojatno skriva u franjevačkom samostanu u Hrvatskoj ili na području bosanskih Hrvata u BiH, te ranije upućuje i optužbe prema Vatikanu; Hrvatska biskupska konferencija to demantira. hr.wikipedia.org / en.wikipedia.org
  6. 2005-03-16 Vijeće EU (sastanak vanjskih ministara u Luxembourgu), dan prije planiranog datuma, odgađa početak pristupnih pregovora s Hrvatskom nakon ocjene glavne tužiteljice ICTY-ja da napori u traženju Gotovine "nisu ni pravodobni ni dostatni". en.wikipedia.org
  7. 2005-10-03 Pristupni pregovori Hrvatske s EU ipak se otvaraju, na temelju ocjene da Hrvatska surađuje u mjeri u kojoj je to u njezinoj moći — dva mjeseca PRIJE nego što je Gotovina stvarno uhićen. en.wikipedia.org
  8. 2005-12-07 Španjolska policija uhićuje Antu Gotovinu u hotelu u mjestu Playa de las Américas na Tenerifima (Kanarski otoci), gdje je boravio pod lažnim identitetom. Izvori navode različita imena, no ne nužno kontradiktorno: prema en.wikipedia.org putovao je pod dvjema lažnim hrvatskim putovnicama na imena "Goran Drozdek" i "Stjepan Seničić", dok prema hr.wikipedia.org se za prijavu u samom hotelu Bitácora koristio putovnicom na ime "Kristijan Horvat" — moguće je, dakle, da je koristio više različitih lažnih identiteta za različite svrhe (putovanje vs. prijava u hotelu), no to nije izravno unakrsno potvrđeno jednim izvorom. Uz pomoć/uz asistenciju hrvatskih vlasti. en.wikipedia.org / hr.wikipedia.org
  9. 2005-12-10 (oko) — Gotovina se transferira u pritvor ICTY-ja u Haagu. icty.org
  10. 2007 Tijekom nepovezane francuske sudske istrage (afera "Clearstream") zaplijenjene su osobne bilježnice generala Philippea Rondota (DGSE), koje su, prema kasnijim medijskim analizama (Mediapart, 2011.), otkrile da je DGSE bila u kontaktu s Gotovinom 2001.–2005. i da se skrivao na Korzici i jugoistoku Francuske. Mediapart / hr.wikipedia.org
  11. 2011-04-15 Raspravno vijeće ICTY-ja proglašava Gotovinu i Mladena Markača krivima (zajednički zločinački pothvat protjerivanja srpskog civilnog stanovništva iz Krajine) te ih osuđuje na 24, odnosno 18 godina zatvora; Ivan Čermak se u istom postupku oslobađa svih točaka. icty.org
  12. 2012-11-16 Žalbeno vijeće ICTY-ja (glasovima 3:2, uz izdvojena mišljenja sudaca Agiusa i Pocara) ukida prvostupanjsku presudu, utvrđuje ključne pogreške u ocjeni topničkih napada i postojanju zajedničkog zločinačkog pothvata te PRAVOMOĆNO OSLOBAĐA Gotovinu i Markača, nalažući njihovo trenutačno puštanje na slobodu. icty.org

Pravosudni epilog

Ova afera nikada nije rezultirala formalnim kaznenim postupkom u Hrvatskoj protiv bilo koje osobe zbog pomaganja Anti Gotovini u bijegu ili opstrukcije pravde — unatoč višegodišnjim javnim optužbama tužiteljstva ICTY-ja (Carla Del Ponte) da dijelovi hrvatskih obavještajnih i vojnih struktura, a povremeno i katoličko svećenstvo, znaju za njegovo boravište i štite ga. Nijedna od tih optužbi nije procesuirana pred hrvatskim sudom niti je javno identificirana konkretna osoba koja bi formalno odgovarala za "mrežu pomagača". Pritisak je umjesto u kaznenom postupku rezultirao vanjskopolitičkom sankcijom: Vijeće EU je 16.3.2005. odgodilo početak pristupnih pregovora s Hrvatskom, koji su potom ipak otvoreni 3.10.2005., prije samog uhićenja.

Jedini pravosudni epilog vezan uz ovu cjelinu jest sam kazneni postupak protiv Ante Gotovine pred ICTY-jem: uhićen 7.12.2005. u Španjolskoj, u prvostupanjskoj presudi od 15.4.2011. osuđen na 24 godine zatvora zbog sudjelovanja u zajedničkom zločinačkom pothvatu protjerivanja srpskog stanovništva iz Krajine tijekom i nakon operacije "Oluja", da bi žalbeno vijeće 16.11.2012. tu presudu ukinulo (glasovima 3:2) i Gotovinu pravomoćno oslobodilo svih točaka optužnice, uz nalog za trenutačno puštanje na slobodu. Time je i sama premisa afere — da je Gotovina počinio zločine koje je trebalo prikriti bijegom — na kraju pravno neutralizirana pravomoćnom oslobađajućom presudom, iako to ne mijenja činjenicu da je tijekom 2001.-2005. bio bjegunac pred međunarodnim sudom i da je to imalo stvarne vanjskopolitičke posljedice za Hrvatsku.

**

Djelomično razriješeno (srpanj 2026.): (4) identitet/dokumenti na Tenerifima — en.wikipedia.org navodi putovnice na imena "Goran Drozdek"/"Stjepan Seničić" za putovanje, a hr.wikipedia.org navodi ime "Kristijan Horvat" za prijavu u hotelu Bitácora; nije nužno riječ o proturječju (mogao je koristiti različite identitete za različite svrhe), ali potpuna unakrsna potvrda iz jednog izvora nedostaje - v. kronologiju. (5) Rondot/DGSE: razjašnjeno da je riječ o Rondotovim osobnim bilježnicama zaplijenjenim 2007. tijekom nepovezane istrage "Clearstream", a ne o njegovoj javnoj izjavi — v. akteri i kronologiju 2007. (6) Nagrada "Rewards for Justice": prema en.wikipedia.org iznosila je 5 milijuna USD (~4,2 mil. EUR); točan datum objave i dalje nije pronađen.

Služenje kazne

Gotovina je bio u pritvoru ICTY-ja od uhićenja 7.12.2005. (transfer u Haag oko 10.12.2005.) do pravomoćnog oslobođenja i puštanja na slobodu 16.11.2012. — dakle proveo je gotovo 7 godina u pritvoru, iako je na kraju pravomoćno oslobođen.

Političke posljedice

Optužbe o zaštiti Gotovine i ocjena glavne tužiteljice ICTY-ja Carle Del Ponte da Hrvatska ne surađuje dovoljno doveli su do toga da je Vijeće EU 16.3.2005. (dan prije planiranog datuma) odgodilo početak pristupnih pregovora Hrvatske s EU. Pregovori su naposljetku otvoreni 3.10.2005., PRIJE nego što je Gotovina uhićen (7.12.2005.) — dakle na temelju ocjene da Hrvatska čini sve što je u njezinoj moći, a ne nakon uhićenja. Afera je dodatno zaoštrila već postojeći 'rat tajnih službi' iz 2004. (smjena Tureka u POA-i, vidi „Afera Puljiz (POA i praćenje novinarke)”) i ostavila trajni trag u percepciji odnosa Hrvatske i EU/ICTY-ja u tom razdoblju.

Povezane afere

Izvori (10)

Službeni dokumenti

  • ICTY/IRMCT, presuda Raspravnog vijeća, 15.4.2011. (Gotovina, Markač, Čermak) — https://www.icty.org/en/press/tribunal-convicts-gotovina-and-marka%C4%8D-acquits-%C4%8Dermak
  • ICTY/IRMCT, presuda Žalbenog vijeća, 16.11.2012. (oslobođenje Gotovine i Markača) — https://www.icty.org/en/press/appeals-chamber-acquits-and-orders-release-ante-gotovina-and-mladen-marka%C4%8D
  • Rješenje o razrješenju ravnatelja Protuobavještajne agencije (Franjo Turek), NN 35/2004 od 18.3.2004. — https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2004_03_35_901.html
  • **