Afera Credo banka

Credo banka, mala splitska banka osnovana 1993. (0,44% hrvatskog bankarskog tržišta), prva je hrvatska banka koja je nakon izbijanja financijske krize propala zbog kriminala u poslovanju: vlasnici i uprava sustavno su odobravali visokorizične, nedovoljno osigurane kredite sebi i s njima povezanim tvrtkama te prikazivali lažnu bilancu kako bi prikrili gubitke i negativan kapital. Hrvatska narodna banka oduzela je banci dozvolu za rad 22.11.2011. i pokrenula prisilnu likvidaciju, nakon čega su uhićeni predsjednik Uprave Šime Luketin, vlasnici Boris Barač i Mirko Vuković, njihovi sinovi Vibor Barač i Marko Vuković te član Uprave Mate Mišić - svih šestero pušteno je iz istražnog zatvora nakon svega nekoliko dana. Državno odvjetništvo optužilo ih je 2013. za zlouporabu položaja kojom su banci, štedišama i drugim dioničarima nanijeli štetu procijenjenu na gotovo 300 milijuna kuna (raniji izvidi govorili su i o 504 milijuna kuna), a suđenje je 2015. premješteno iz Splita u Šibenik zbog sukoba interesa (supruga Šime Luketina dugogodišnja je sutkinja u Splitu). Konačan epilog suđenja za svih šestero okrivljenika nije pouzdano potvrđen iz dostupnih izvora; poznato je tek da je Luketin u jednom od povezanih, manjih predmeta u Šibeniku nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora. Stečaj banke, u kojem je priznato 1,278 milijardi kuna tražbina 640 vjerovnika, okončan je tek 2025., kada je banka konačno brisana iz sudskog registra.

Nakon što je HNB u studenom 2011. Credo banci oduzeo dozvolu za rad zbog utvrđenih nezakonitosti (krivotvorenje bilanci, odobravanje kredita dioničarima koji ih nisu vraćali, neprovođenje naložene dokapitalizacije), Državno odvjetništvo pokrenulo je istragu. Svih šestero kasnijih okrivljenika - predsjednik Uprave Šime Luketin, vlasnici Boris Barač i Mirko Vuković, njihovi sinovi Vibor Barač i Marko Vuković (članovi Kreditnog odbora) te član Uprave Mate Mišić - uhićeno je 10.12.2011., ali je istražna sutkinja već nakon dva-tri dana odbila prijedlog za određivanje istražnog zatvora i pustila ih na slobodu. Prema nalogu za provođenje istrage, sumnjalo se da su od 26.8.2004. do 13.6.2011. kao odgovorne osobe banke sebi i s njima povezanim (fizičkim i pravnim) osobama odobravali visokorizične plasmane bez procjene kreditne sposobnosti i adekvatnog osiguranja, čime su banku izložili velikom kreditnom riziku i šteti - pribavivši si nepripadnu imovinsku korist procijenjenu tada na najmanje 275 mil. kn, uz ukupnu štetu od najmanje 504 mil. kn (izvidi iz siječnja 2012. iznos precizirali na 504.117.000 kn).

ŽDO Split podiglo je 25.1.2013. optužnicu protiv svih šestero za zlouporabu položaja i ovlasti u gospodarskom poslovanju (čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona), pri čemu je imovinska korist u optužnici iskazana nešto niže nego u ranijim izvidima - gotovo 300 mil. kn, raspoređenih u dvije grupacije povezanih društava (122.862.000 kn i 175.192.000 kn). Optužno vijeće Županijskog suda u Splitu potvrdilo je optužnicu tek 22.10.2014., gotovo dvije godine nakon podizanja. U međuvremenu je Vrhovni sud RH 13.4.2012. ukinuo rješenje o blokadi imovine svih okrivljenika i članova njihovih obitelji zbog formalnog nedostatka (nerazumljiva i s obrazloženjem proturječna izreka), vrativši predmet splitskom sudu na ponovno odlučivanje o blokadi.

Suđenje je 2.7.2015. odlukom Vrhovnog suda RH premješteno iz Splita u Šibenik, jer je supruga Šime Luketina, Jadranka Luketin, dugogodišnja sutkinja Općinskog suda u Splitu i kolegica sudaca kaznenog odjela Županijskog suda u Splitu kojem je predmet inače pripadao - okolnost koja je dovela u pitanje nepristranost splitskog suda. Zajedno s glavnim (šesteročlanim) predmetom, u Šibenik su prebačena i dva dodatna, manja kaznena predmeta protiv Luketina, također vezana uz poslovanje banke.

Iz dostupnih izvora potvrđeno je da je Županijski sud u Šibeniku u jednom od tih predmeta (u kojem je Credo banka oštećena stranka) nepravomoćnom presudom osudio Šimu Luketina i suoptuženika Zvonka Matijaša na po dvije godine zatvora zbog zlouporabe u gospodarskom poslovanju, uz obvezu Matijaša da naknadi štetu banci. Nije, međutim, moguće bilo iz dostupnih (necenzuriranih) izvora sa sigurnošću utvrditi: (a) odnosi li se ta presuda na glavni predmet sa svih šestero okrivljenika ili na jedan od dva manja predmeta protiv samog Luketina; (b) točan datum te presude; (c) je li i kada presuda postala pravomoćna (npr. odlukom Visokog kaznenog suda RH); (d) koji je ishod suđenja za preostalih petero okrivljenika (Mišić, Boris i Vibor Barač, Mirko i Marko Vuković) - jesu li osuđeni, oslobođeni ili je nastupila zastara. Index.hr-ova tematska stranica o Credo banci, kao ni tportal.hr, nemaju daljnjih članaka o tijeku suđenja nakon 2015., što ukazuje na slabu medijsku pokrivenost kasnijih faza postupka, a ne nužno na njegov završetak. Dodatna ciljana pretraga (srpanj 2026.: web-pretragom upiti o presudi za sve okrivljenike te o Šibeniku 2016.-2020., DuckDuckGo pretraga, pokušaj pristupa odluke.sudovi.hr) nije pronašla nikakav noviji članak, presudu niti službeno priopćenje - konačan epilog za svih šestero okrivljenika, kao ni datum/pravomoćnost presude Luketinu i Matijašu, nisu javno objavljeni (provjereno srpanj 2026.).

Paralelno s kaznenim postupkom, nad Credo bankom otvoren je stečaj 17.1.2012. (stečajni sudac Jozo Ćaleta, upraviteljica Ankica Čenić); od 640 prijavljenih vjerovnika s ukupno 1,35 mlrd. kn tražbina priznato je oko 1,278 mlrd. kn (najveći vjerovnik bio je DAB, sa ~470 mil. kn po osnovi isplaćene osigurane štednje). Stečajni postupak potrajao je više od 13 godina; oko 2022. (10,5 godina od otvaranja) stečajna je upraviteljica dužnicima banke omogućila otkup vlastitih dugova uz popust, čime je unovčeno oko 870 mil. kn. Banka je konačno brisana iz sudskog registra 10.10.2025. Nije pronađen podatak jesu li i u kojem opsegu vjerovnici/štediše u konačnici namireni, niti detaljan izvještaj o zaključenju stečaja - postotak namirenja nije objavljen (provjereno srpanj 2026.). Dodatna provjera je, međutim, utvrdila da je postupak formalnim brisanjem banke ostao nezavršen: već 16.10.2025., samo šest dana kasnije, osnovan je poseban subjekt "Stečajna masa iza Credo banka d.d. u stečaju" (stečajni upravitelj Slavko Cerjan), koji je barem do travnja 2026. i dalje aktivno rješavao sporne tražbine vjerovnika companywall.hr, index.hr.

Politički odjek afere bio je ograničen: Šime Luketin dao je ostavku u Nadzornom odboru NK Hajduk Split odmah nakon uhićenja; slom banke pogodio je i Ekonomski fakultet u Splitu (na čijem je čelu tada bio potpredsjednik Vlade Branko Grčić, fakultet izgubio ~6 mil. kn), nekoliko riječkih općina (~100 mil. kn) te poznate sportaše (rukometaše Ivana Balića i Marka Kopljara) kao štediše, no bez šireg političkog epiloga ili ostavki državnih dužnosnika.

• Nisu pronađeni izravni linkovi na priopćenja DORH-a/ŽDO Split o optužnici ili presudi, niti na tekst prvostupanjske/pravomoćne presude (odluke.sudovi.hr) - potrebno dodatno pretraživanje po broju predmeta Županijskog suda u Šibeniku. Prvotni nalog za provođenje istrage (prosinac 2011.) ŽDO Split je objavio na svojim internetskim stranicama, no izvorni link nije pronađen/sačuvan. Dodatan pokušaj pristupa tražilici odluke.sudovi.hr (srpanj 2026.) nije uspio (stranica nedostupna na pokušanoj adresi) - nije objavljeno/dostupno (provjereno srpanj 2026.).
• HNB priopćenje o oduzimanju odobrenja za rad Credo banci (22.11.2011.) - izvorno objavljeno na hnb.hr; izravan arhivski link nije pronađen (pokušaj dohvata putem web.archive.org u srpnju 2026. tehnički nije bio moguć) - nije objavljeno (provjereno srpanj 2026.).