Afera Plagijat Pave Barišića

Poznata i kao: Slučaj Barišić · Afera Plagijat (Pavo Barišić)

Pravomoćno status potvrđen 2024-12-03 · Nacionalna razina · sporne radnje: 2008 (objava spornog članka); 2016–2017 (utvrđivanje plagijata i politički epilog); 2018–2024 (sudski spor Barišić–Đikić)

odnosi se na parnicu Barišić protiv Đikića; sam nalaz o plagijatu nikad nije bio predmet kaznenog/upravnog postupka

Sažetak

Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju utvrdio je 21.12.2016. da je ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić u znanstvenom članku iz 2008. plagirao dijelove teksta američkog znanstvenika Stephena Schlesingera (te koristio bez citiranja i radove Huntingtona, Dahla i Boggsa, kao i sadržaj s Wikipedije). Barišić je optužbe odbacio i odbio podnijeti ostavku, a premijer Andrej Plenković ga je javno branio; u veljači 2017. uslijedila je i druga prijava — da je oko 80% njegove doktorske disertacije na Sveučilištu u Augsburgu (1989.) autoplagijat. Iako je ostao bez formalne kaznene ili disciplinske sankcije, Barišić je u rekonstrukciji Vlade u lipnju 2017. zamijenjen Blaženkom Divjak. Spor se nastavio na sudu: Barišić je 2018. tužio znanstvenika Ivana Đikića (koji ga je javno nazivao "dokazanim plagijatorom") za klevetu, no izgubio je i u prvom (2022.) i u drugom stupnju (potvrđeno prosinca 2024.), pri čemu su sudovi utvrdili da su Đikićeve izjave istinite.

Akteri (2)

ImeFunkcijaStrankaIshodKazna / napomena
Pavo Barišić ministar znanosti i obrazovanja (19.10.2016.–9.6.2017., HDZ) HDZ bez kaznenog/disciplinskog postupka za plagijat; politički smijenjen u rekonstrukciji Vlade (lipanj 2017.); u parnici koju je sam pokrenuo protiv Đikića pravomoćno izgubio (prosinac 2024.) nema (nije kazneni postupak); naloženo plaćanje 3.750 kn parničnih troškova Đikiću
Ivan Đikić hrvatski znanstvenik (biomedicina), tuženik u parnici koju je pokrenuo Barišić oslobođen tužbe za klevetu (pravomoćno); sudovi utvrdili da su njegove izjave o Barišiću kao 'dokazanom plagijatoru' istinite

Kronologija

  1. 2008 Barišić objavljuje članak "Does Globalization Threaten Democracy?" u časopisu Synthesis philosophica (str. 297–303), koji će kasnije biti predmet optužbi za plagijat.
  2. 2011-02 Skupina Barišićevih kolega prijavila je sporni tekst Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (interna prijava, pet godina prije javnog nalaza Odbora). izvor
  3. 2016-10 (sredinom listopada) Prema Telegram.hr, tjednik Novosti prvi je pisao o prijavama protiv Barišića; Index.hr sa svoje strane tvrdi da je upravo on prvi objavio da Odbor za etiku istražuje optužbe za plagijat protiv ministra - izvori se razlikuju oko toga tko je prvi objavio vijest. izvor
  4. 2016-10-19 Pavo Barišić postaje ministar znanosti i obrazovanja u prvoj Vladi Andreja Plenkovića.
  5. 2016-12-21 Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju donosi mišljenje da je Barišić plagirao rad Stephena Schlesingera te preuzimao dijelove tekstova Huntingtona, Dahla, Boggsa i Wikipedije bez citiranja.
  6. 2017-01-17 Ivan Đikić šalje premijeru Plenkoviću i predsjedniku Sabora Boži Petrovu opsežno pismo s devet točaka dokaza o plagijatu i traži Barišićevu ostavku.
  7. 2017-01-18 Plenković javno brani ministra: "poštujem Đikića kao znanstvenika, ali Barišić ostaje."
  8. 2017-01-19 Barišić optužuje Đikića da ga politički progoni.
  9. 2017-02-09 Index objavljuje da je protiv Barišića na Sveučilištu u Augsburgu podnesena nova prijava — da je oko 80% njegove doktorske disertacije "Welt und Ethos" (obranjena 1989.) autoplagijat.
  10. 2017-02-14 Ivan Đikić najavljuje odlazak iz Hrvatske/prekid suradnje s hrvatskim institucijama; Barišić to komentira riječima da "nema puno takvih znanstvenika."
  11. 2017-06-14 Rekonstrukcija Vlade: Blaženka Divjak (HNS) preuzima Ministarstvo znanosti i obrazovanja od Barišića.
  12. 2017-08-02 Sveučilište u Augsburgu (predsjednica Sabine Doering-Manteuffel) šalje Barišiću neslužbeno priopćenje; Barišić javnosti to predstavlja kao "oslobađajuću" odluku o autoplagijatu, što Đikić javno demantira, tvrdeći da priopćenje uopće ne spominje odluku o autoplagijatu.
  13. 2018-09 Barišić podnosi tužbu za klevetu protiv Đikića, tražeći 55.000 kn odštete zbog izjava da je "dokazani plagijator."
  14. 2022 Općinski građanski sud u Zagrebu odbija Barišićev tužbeni zahtjev, utvrđujući da su Đikićeve izjave činjenične i istinite.
  15. 2024-12 (objavljeno 2024-12-03) Županijski sud u Zagrebu potvrđuje prvostupanjsku presudu; Barišić je dužan platiti Đikiću 3.750 kn troškova postupka.

Pravosudni epilog

Slučaj nikad nije bio predmet kaznenog ili upravnog postupka — plagijat u akademskom radu u Hrvatskoj u tom trenutku nije bio kažnjivo djelo niti je postojao formalni disciplinski mehanizam protiv ministra kao autora spornog članka, pa se ishod svodio na (ne)obvezujuće mišljenje strukovnog tijela i politički odgovor. Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju 21.12.2016. utvrdio je plagijat, no njegovo mišljenje nije imalo pravnu snagu presude niti je automatski povlačilo sankcije; predsjednik Odbora Vlatko Silobrčić u tom je razdoblju podnio ostavku zbog pritisaka (naslijedio ga je Ivica Vilibić). Paralelna prijava na Sveučilištu u Augsburgu (veljača 2017.) o navodnom autoplagijatu u doktorskoj disertaciji nikad nije rezultirala formalnom, javno objavljenom odlukom — u kolovozu 2017. uslijedilo je tek neslužbeno priopćenje sveučilišne uprave, koje je Barišić protumačio kao svoje razrješenje, a Đikić osporio kao netočno prikazivanje.

Jedini pravi sudski epilog nastao je posredno, tužbom koju je sam Barišić 2018. podnio protiv Đikića zbog izjava da je "dokazani plagijator" (kaznenopravno/građanskopravno gonjenje za klevetu, uz zahtjev za 55.000 kn odštete). Općinski građanski sud u Zagrebu 2022. odbio je zahtjev, ocijenivši Đikićeve izjave istinitima i utemeljenima na nalazu Odbora za etiku te dostupnoj dokumentaciji; sud je pritom naveo da je Barišić kao javna osoba dužan tolerirati kritiku i da je njegova tužba "nespojiva s visokim moralnim i etičkim standardima." Županijski sud u Zagrebu potvrdio je presudu (objavljeno 3.12.2024.), čime je spor pravomoćno okončan u korist Đikića; Barišiću je naloženo platiti 3.750 kn parničnih troškova.

Oduzimanje imovine

nije primjenjivo — afera nije imovinske naravi; jedini novčani ishod je da je Barišić dužan platiti 3.750 kn parničnih troškova Đikiću

Služenje kazne

nije primjenjivo — nema kaznenog postupka niti kazne zatvora

Političke posljedice

Barišić je odbio podnijeti ostavku, a premijer Andrej Plenković ga je javno branio ('Barišić ostaje'). Unatoč tome, u rekonstrukciji Vlade 14.6.2017. (nakon ulaska HNS-a u koaliciju) na čelu Ministarstva znanosti i obrazovanja zamijenila ga je Blaženka Divjak; službeno obrazloženje smjene nije eksplicitno navodilo plagijat, no u javnosti je smjena gotovo posvuda tumačena u tom kontekstu. Slučaj je ostavio trag i na akademske institucije: predsjednik Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju Vlatko Silobrčić podnio je ostavku zbog pritisaka tijekom postupka - u pismu objavljenom javnosti naveo je da se suočio s pritiscima Ministarstva i drugih institucija koje su pokušavale spriječiti raspravu Odbora o aktualnom ministru (točan datum ostavke nije pronađen u dostupnim izvorima, provjereno srpanj 2026.), a naslijedio ga je Ivica Vilibić.

Izvori (8)

Službeni dokumenti

  • Mišljenje Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, 21.12.2016. — puni tekst/broj akta nije pronađen u dostupnim izvorima.
  • Presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, 2022. (Barišić protiv Đikića) — broj predmeta nije pronađen.
  • Presuda Županijskog suda u Zagrebu, potvrđena prosinac 2024. — broj predmeta i točan datum odluke nisu pronađeni.