Afera Kamioni

Ministar obrane Berislav Rončević (HDZ) 2004. je, uz pomoćnika Ivu Bačića, izravnom pogodbom (bez natječaja) kupio 39 vojnih kamiona Iveco za HV za oko 34,4–35 mil. kn, umjesto navodno povoljnije ponude konkurenta MAN-a — uz tvrdnje o šteti državnom proračunu od ~10 mil. kn. Predsjednik Stjepan Mesić na aferu je javno upozorio već 2005., a USKOK-ova istraga formalno je pokrenuta oko 2009. Županijski sud u Zagrebu 2010. prvostupanjski je (nepravomoćno) osudio Rončevića na 4, a Bačića na 2 godine zatvora, no Vrhovni sud je tu presudu 2013. ukinuo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i naložio ponovljeno suđenje. U ponovljenom postupku Rončević je 2014. oslobođen (izravna pogodba ocijenjena zakonitom zbog žurnosti/NATO obveza), a USKOK je odustao od progona Bačića. Vrhovni sud je krajem 2015. odbio žalbu tužiteljstva i pravomoćno potvrdio oslobađajuću presudu — nakon šest i pol godina postupka afera je završila bez ijedne osude.

Preliminarni izvori za ovaj projekt bili su proturječni — jedan je tvrdio da je Rončević "na kraju osuđen", drugi da je "oslobođen nakon ukidanja presude". Provjera kroz najmanje šest neovisnih medijskih izvora (tportal.hr, telegram.hr, dnevno.hr, novilist.hr, narod.hr, index.hr) te hrvatsku Wikipediju pokazuje da su oba navoda djelomično točna, ali odnose se na različite faze istog postupka:

1. Prvostupanjska (nepravomoćna) presuda — prosinac 2010.: Županijski sud u Zagrebu osudio je Rončevića na 4 godine, a Bačića na 2 godine zatvora zbog navodnog pogodovanja pri nabavi kamiona (šteta procijenjena na ~10,2 mil. kn). Ovo je osnova za tvrdnju "osuđen" u jednom od preliminarnih izvora — ta presuda, međutim, nikad nije postala pravomoćna.
2. Ukidanje presude — 3.4.2013.: Vrhovni sud RH ukinuo je prvostupanjsku presudu u cijelosti, ocijenivši da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno (posebice zaključak o tome je li Ivecova ponuda uistinu bila manje povoljna od MAN-ove). Predmet je vraćen Županijskom sudu u Zagrebu na ponovljeno suđenje pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem.
3. Ponovljeno suđenje — presuda 31.1.2014.: U ponovljenom postupku sud je utvrdio da je Rončević "postupao unutar svojih zakonskih mogućnosti, a i po preporukama stručnih službi u MORH-u i Glavnom stožeru"; ključnom je ocijenjena hitnost nabave (zahtjev Glavnog stožera da se kamioni nabave do kraja 2004. zbog obveza prema NATO-u), što je tada važeći Zakon o javnoj nabavi dopuštao rješavati izravnom pogodbom. Rončević je oslobođen. Tri dana ranije USKOK je odustao od progona Bačića jer u njegovim postupcima, prema tužiteljstvu, nije bilo "subjektivnih elemenata kaznenog djela" (jedan izvor dodatno navodi da je Bačić navodne nepravilnosti prijavio vojnoj obavještajnoj službi — ovaj detalj TREBA dodatno provjeriti u primarnom dokumentu).
4. Pravomoćnost — prosinac 2015.: USKOK se žalio na oslobađajuću presudu; Vrhovni sud je žalbu odbio i "prihvatio argumente prvostupanjskog Županijskog suda", čime je oslobađajuća presuda postala pravomoćna. Time je, nakon šest i pol godina od pokretanja istrage, postupak protiv Rončevića — prvog visokog dužnosnika protiv kojeg je vođena tzv. državnoodvjetnička istraga za korupciju — pravomoćno okončan bez ijedne osude.

Zaključak razrješenja proturječja: konačni, pravomoćni ishod afere Kamioni jest OSLOBAĐAJUĆA presuda za Rončevića i obustava postupka za Bačića. Tvrdnja o "osudi" odnosi se isključivo na prvostupanjsku, kasnije ukinutu presudu iz 2010. — nikad nije postala pravomoćna niti je itko od dvojice optuženih odslužio i dan zatvorske kazne.