Ubojstvo Ivane Hodak i sigurnosna kriza 2008.

Odvjetnička vježbenica Ivana Hodak, kći poznatog zagrebačkog kaznenog odvjetnika Zvonimira Hodaka, ubijena je 6. listopada 2008. s dva hica u stubištu obiteljske zgrade u Zagrebu; počinitelj joj u tom trenutku nije bio poznat. Zločin je, uz atentat na novinara Ivu Pukanića i Nika Franjića 23. listopada iste godine, izazvao dojam sloma sigurnosti, zbog čega je premijer Ivo Sanader već 10. listopada 2008. istog dana smijenio ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića, ministricu pravosuđa Anu Lovrin i glavnog ravnatelja policije Marijana Benka, dovodeći na čelo MUP-a Tomislava Karamarka. Počinitelj, beskućnik Mladen Šlogar koji je Ivanu Hodak slučajno sreo na ulici, uhićen je tek u veljači 2009. i pravomoćno osuđen na 30 godina zatvora (2011.) zbog ubojstva iz bezobzirne osvete — umro je u zatvorskoj bolnici 2023., ne odsluživši kaznu do kraja. Otac žrtve, odvjetnik Zvonimir Hodak, ranije je branio generala Vladimira Zagorca u aferi drago kamenje, što je potaknulo medijske, sudski nikad potvrđene spekulacije o mogućoj vezi ubojstva s tim predmetom.

Istraga o počinitelju potrajala je gotovo četiri mjeseca bez konkretnog traga: Mladen Šlogar, u vrijeme uhićenja 61-godišnji beskućnik bez ikakve prethodne veze s obitelji Hodak, otkriven je slučajno — uhićen je 5.–6. veljače 2009. zbog skitnje, a kod njega je pronađen pištolj koji je balistička analiza povezala s ubojstvom. Sud je prihvatio da je Šlogar ubio Ivanu Hodak iz "bezobzirne osvete" prema njezinu ocu Zvonimiru Hodaku, tvrdeći da mu ovaj navodno 14 godina ranije nije pomogao pri zapošljavanju — sama Ivana mu je bila potpuno nepoznata, sreo ju je slučajno na ulici i pratio u zgradu. Županijski sud u Zagrebu osudio ga je 12. ožujka 2010. na 30 godina zatvora; Vrhovni sud RH je u listopadu 2011. (točan dan nije pronađen u dostupnim izvorima) žalbu odbio i potvrdio kaznu, čime je postala pravomoćna. Šlogar je umro 21. srpnja 2023. u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, nakon što je odslužio otprilike 13–14 od 30 godina kazne; nema naznaka o obnovi postupka ili zahtjevu za uvjetni otpust prije smrti.

Sam Zvonimir Hodak je na suđenju javno izrazio sumnju u Šlogarovu priču o motivu osvete zbog zapošljavanja, nagovijestivši da bi stvarni razlog mogao biti povezan s njegovim angažmanom kao branitelja generala Vladimira Zagorca u aferi drago kamenje (v. Afera drago kamenje (Zagorec)) — Hodak je Zagorca branio tijekom dugotrajnog postupka izručenja iz Austrije (2007.–2008.) i suđenja (2009.). Ni sud ni policija/DORH nikad nisu službeno potvrdili takvu vezu; ona ostaje medijska/obiteljska spekulacija bez procesnog uporišta.

Politički epilog zbio se brzo i neovisno o kaznenoj istrazi: već 10. listopada 2008., četiri dana nakon ubojstva i prije ikakvog traga počinitelja, premijer Ivo Sanader je rješenjima objavljenima u Narodnim novinama 119/2008 istog dana smijenio ministra unutarnjih poslova Berislava Rončevića, ministricu pravosuđa Anu Lovrin i glavnog ravnatelja policije Marijana Benka. Rončevića je na čelu MUP-a naslijedio Tomislav Karamarko, Lovrin je zamijenio Ivan Šimonović, a dužnost glavnog ravnatelja policije privremeno je preuzeo Vladimir Faber. Nijedan od troje smijenjenih nije bio kazneno procesuiran u vezi s ovom aferom — smjene su bile isključivo političke, zbog percepcije sloma sigurnosti, ne posljedica utvrđene osobne odgovornosti. Rončević je kasnije (2010.–2015.) bio zaseban okrivljenik u aferi "Kamioni" zbog nabave vojnih kamiona iz doba dok je bio ministar obrane, no ta afera je u listopadu 2008. bila tek u fazi istrage i nije bila formalni razlog njegove smjene (v. Afera Kamioni) — u tom je predmetu na kraju pravomoćno oslobođen (2015.).

Trinaest dana nakon smjena, 23. listopada 2008., autobomba je usmrtila novinara Ivu Pukanića i direktora marketinga Nacionala Nika Franjića, što je dodatno pojačalo dojam sigurnosne krize i potaknulo Sanaderovu izjavu da "Hrvatska neće postati Bejrut" (v. Atentat na Ivu Pukanića za taj zaseban kazneni postupak).

• Narodne novine 119/2008, dok. 3416 — rješenja o razrješenju ministra unutarnjih poslova, ministrice pravosuđa i glavnog ravnatelja policije, 10.10.2008. link
• Presuda Županijskog suda u Zagrebu, 12.3.2010. (Mladen Šlogar) — broj predmeta nije pronađen u dostupnim izvorima
• Presuda Vrhovnog suda RH, listopad 2011. (potvrda kazne Šlogaru) — broj predmeta i točan datum nisu pronađeni